Koristite li računar ? Pametni telefon ? Ima li internet neko iz vaše porodice, komšiluka, neko od prijatelja? E onda, ukucajte na googlu nasedoba.me i naći ćete što šta zanimljivo i korisno za osobe našeg doba. To je sajt NVU Naše doba.

Ovo udruženje promoviše aktivno starenje, nastoji da podstakne dijalog među starijima, da podrži njihovo učešće u donošenju za njih važnih odluka i pokrene stvaranje uslova da stariji članovi društva iskažu svoje potencijale koji nesumnjivo postoje. Tokom života stekli smo najrazličitija znanja i vještine i sve je to još tu u nama, bez obzira na godine i penzionerski status. Te mogućnosti jesu ograničene biološkim zakonitostima, ipak u suženom okviru i dalje postoje. Pa zašto da te naše vrijednosti ne budu u funkciji i dobrobiti zajednice ? Nastojimo dakle, da stariji ne budu samo pasivni posmatrači života , već korisni sudionici.

Stići do ovih ciljeva teško je izvodljivo ako nijesmo u korak sa vremenom, ako nijesmo bar na osnovnom nivou informatički pismeni. U vrijeme školovanja naših generacija, pa i onih mlađih, računari su bili daleka budućnost – za nas naučna fantastika. Danas poslije samo dvije do tri decenije za aktivan društveni život imperativ je makar osnovno informatičko znanje.

Podrška nam je stigla od Crnogorskog Telekoma. Na njihovom konkursu “ Za svako dobro” dobili smo sredstva nužna da od početne informatičke obuke stignemo do sajta ( internet i FB stranice). U tome su nam pomogli i drugi. Uprava za kadrove obezbijedila je besplatan osnovni kurs za devet polaznika a sve neophodne instrukcije dobijamo, takođe dobrom voljom i razumijevanjem od NVO “Digitalizuj me”. Prostor za naša okupljanja , ustupila nam je NVO “ Zdrava Dona Montenegrina”.

Na sajtu je do sada objavljeno 189 članaka a 160 korisnika je potvrdilo da im se dopada naša FB stranica. Broj korisnika koji su vidjeli bar neki od sadržaja povezanih sa našom stranicom je 18.840.

 

20160118_kurs 8

Završetak obuke, januar 2016.

 

Čitav novi svijet se otvorio, još ga otkrivam
D.V. ( 70 ) iz Podgorice, prošla je obuku na pomenutom kursu i prenosi iskustva: “ Iako svjesna vrtoglavog tehnološkog razvoja i važnosti minimalnog informatičkog obrazovanja, za puni lični, porodični i društveni život , dugo sam zazirala da se primaknem računaru ili pametnom telefonu. Cijenila sam da me je sve to prevazišlo, da sam prestara da to razumijem i naučim, pa i da mi je ostalo malo vremena da se stečenim znanjem koristim a onda i da to niko od mene ne očekuje. Ipak , vremenom mi je bilo jasno da me to neznanje bitno ograničava i odlučila sam da pokušam. Po nešto sam naučila, tek toliko da započnem baratanje ovim korisnim spravama, da istražujem nove mogućnosti u skladu sa svojim potrebama i znatiželjom. I evo šta dobijam.

Nema dana da ne razmijenim poruku ili pismo sa najbližima, sa prijateljima, pa i onim na drugim kontinentima.

Mjesečne račune za komunalije, telefon i druge, mogu da podmirim sa bilo kog mjesta, bez odlaska u poštu ili banku, bez čekanja u obično mučno dugim redovima.

Štampa mi je dostupna gdje god bila ako je moj telefon uz mene. Omiljene serije, filmovi, muzičke numere, dostupni su mi kad god poželim.

Svi važni datumi: rođendani, godišnjice, zakazani ljekarski pregledi, dogovori sa familijom i prijateljima, kulturni i društveni događaji , pohranjeni su u mom planeru – nema mogunosti da ih zaboravim.

Bilo koji podatak iz bilo koje oblasti , događajima, ličnostima, sve mogu pronaći u samo nekoliko klikova.

Mnogo toga potrebnog mogu kupiti a da ne mrdnem iz kuće.

Preko društvenih mreža mogu da razmijenim misli i stavove sa najširim krugovima pa i da steknem nove prijatelje.

I još jedan benefit. Korišćenje računara i prateći vokabular učvrstio je međugeneracijski most, pa kad moji potomci kažu da su se “ ulogovali, lajkovali, šerovali, hejtovali” znam o čemu govore a oni izražavaju divljenje i poštovanje prema “ kul babi”. Sve u svemu novostečeno znanje , bilo je “ infuzija samopouzdanja” tako nužna nama starijima. Predpostavljam da se tako planinari osjećaju kad osvoje vrh.

Ma čitav novi svijet se otvorio, još ga otkrivam – ukratko, život mi je bogatiji i u mnogo čemu lakši. Iskreno i prijateljski, generacijski i solidarno preporučujem ! Vrlo je jednostavno reći sebi mogu ja to – bar da pokušam.

Članak je objavljen u Glasniku penzionera Crne Gore br.4, septembar 2016.