Sjedim u kafiću sa drugaricom, uživamo na suncu. Od nje saznajem da je moj bivši profesor sada u staračkom domu nadomak grada. S tom viješću pala je sjenka na sunčano jutro. Profesor nam je bio uzor – prenosio nam je znanje, ali i vaspitavao nas.
Sjutradan sam pošla da ga posjetim. Susret je bio dirljiv. Nije me prepoznao. Srijetali smo se s vremena na vrijeme i pokušala sam da ga podsjetim ko sam. Uzalud. Ipak mu je bilo važno da čuje riječi podrške. Nekad je bio autoritet, a sada je zaboravljen. Niko ga ne posjećuje. Kaže da mu je krevet jedino mjesto boravka. Tamo sjedi bespomoćan. Okružen je omiljenim knjigama, ali one samo figuriraju. Profesor ne može više da čita. Ne vidi. Kaže da bi želio da se vrati svojoj kući i da tamo provede zadnje dane života. Nažalost, to je neostvarljiva želja.
Tužna, obećavam da ću ga uskoro ponovo posjetiti. Mogla bih mu čitati iz njegovih dragih knjiga. Za njega će to biti zrak sunca u jednoličnom danu.
Autorka: Olja Pižurica
Novi komentari