Autorka teksta: Gordana Bošković

Kako god da starost tumačimo i shvatamo, važnije je od toga pitanje koliko nam još vremena treba da shvatimo značaj pravilnog odnosa prema starijoj populaciji i kako da koristimo ovaj resurs za društveno ekonomski prosperitet našeg društva.

U razvijenim zemljama Evrope i šire očekuje se nagli porast broja starijih lica.do 2030. godine. U 2019. godini više od petine (20,3 %) stanovnika EU-27 imalo je 65 ili više godina. Predviđa se da će se udio osoba starijih od 80 godina u stanovništvu EU-27 u razdoblju od 2019. do 2100. povećati dva i po puta i to sa 5,8 % na 14,6 %. U Crnoj Gori taj procenat biće mnogo veći, jer je u 2011. bilo već 12,8 % lica starosti iznad 65 godina!

Vid Pečjak, psiholog, u svojoj knjizi „Psihologija treće životne dobi“ ovaj period dijeli na četiri faze: od 50 do 60 godina (kasna srednja dob), od 60 do 70 (mlađa starost), od 70 do 80 godina (srednja starost) i na posljetku, život nakon 80. godine (visoka starost). Možemo zaključiti da treću životnu dob često vezujemo isključivo za starost i zanemarujemo shvatanja po kojima ona obuhvata i kasne srednje godine. Ovaj period može biti značajno stresan jer se poklapa sa odlaskom u penziju, smanjenim angažovanjima i suočavanjem sa novom životnom fazom koja zahtijeva proces prilagođavanja i prihvatanja promjena. Starija lica imaju prirodnu potrebu da se razvijaju, usavršavaju, mijenjaju svoje stavove i uvjerenja, uče i aktivno učestvuju u društvenim tokovima, da biraju i budu birani. Nikada nije kasno za promjenu, pa čak ni u dubokoj starosti.
Važno nam je da stvorimo kulturu brige o starima, zajedništva, međusobne podrške i da nađemo vrijeme i mjesto koje će spojiti interese i želje različitih generacija. Potrebne su nam inovacije, kreativnost, volja i želja da učimo jedni od drugih, da eliminišemo socijalnu distancu među generacijama i kreiramo životni prostor kao mozaik tradicionalnog i modernog, energičnog i smirenog, novog i iskusnog. Naš zadatak je da osiguramo aktivno starenje, tako što ćemo pokrenuti mlade da organizuju različite aktivnosti za svoje starije sugrađane, pokazujući im zahvalnost i poštovanje za svo stvaralaštvo, kulturu i tradiciju koju smo naslijedili od njih, a ujedno i učeći kako da očuvamo osnovne životne vrijednosti i stečeno nasljeđe. Stoga, država treba da preuzme odgovornost da se kreiraju mehanizmi i mjere kojima će se pokrenuti mladi ljudi da budu više socijalno osviješteni i društveno uključeni kroz različite vidove pomoći starijim i nemoćnim osobama, a da oni sami kroz solidarnost razvijaju vještine potrebne za tržište rada (odgovornost, preciznost, empatičnost, komunikacionu kompetenciju, kreativnost, i sl.) Svako društvo teži demokratiji koju postavlja kao ideal kojem se teži. Mjera demokratičnosti može se odrediti i snagom kojom se čvrsto drže ruke mladih i starijih generacija u našem društvu!
Već u svojoj mladosti trebamo stvarati zalog za kvalitetnu starost, vodeći prije svega računa o svom zdravlju, navikama, stilu života, kulturi zajedničkog življenja i prihvatanja svih faza u životnom ciklusu kao jednako lijepih. Moramo pokrenuti naše društvo da stvara ambijent za zdrav socijalni život, podsticajnu klimu u zajednici, kolaboraciju među generacijama.
„Vrijeme nije uvijek strog roditelj, jer iako ne zastaje ni za jedno od svoje djece, često blago dodiruje onu koja su ga dobro upotrijebila; neumoljivo ih čini starim muškarcima i ženama, ali im ostavlja srca i duh mladima i snažnima.” (Charles Dickens)

Ovaj stručni tekst je dio aktivnosti projekta „Srce planete” koji realizuje NVO Centar za ruralni razvoj Crne Gore. Cilj projekta je da se unaprijedi socijalna odgovornost i integrativni pristup i podstakne socijalna inkluzija, povećanje kvaliteta života i korišćenje kapaciteta starijih za samostalan život. U okviru projekta snimljen je i film „Srce planete“ koji predstavlja stara lica u sjevernim opštinama Crne Gore.