Autorka teksta: Helena Ivanović

Moje ime je Helena Ivanović. Imam petnaest godina.Volonterka sam Crvenog krsta Crne Gore. Ne mogu da se pohvalim nekim velikim brojem učešća u volonterskim radionicama i akcijama, od skoro sam dio ovoga. Međutim, mogu da izdvojim jednu kao najdražu.

Za samo učešće u radionicama privukao me naziv organizacije “Naše doba” .

Da, bila sam radoznala i imala želju da prije svega upoznam ljude, njihova interesovanja i sve iz tog nekog doba meni dalekog po godinama.

Ne samo da se nisam pokajala, nego sam neizmjerno uživala u svakom danu i satu provedenom sa ovim divnim ljudima.

“Naše doba” je puno inspiracije, puno kvaliteta kakvog bih i sama jednog dana željela da imam.

Kroz radionicu i obuku kako rukovati pametnim telefonima prenijela sam malo znanja iz mog doba, ali sam ponijela  mudrosti i  ljepote, kakvu samo dug životni vijek može sa sobom da donese.

Jako sam ponosna što ih poznajem. Posebno na moju dragu baku Đinu sa kojom “radim” od prvog dana. Toliko životne energije, želje za znanjem i napredovanjem u nečem novom ne srijeće se baš ni kod mladih ljudi. Mnogo mudrih savjeta, lijepo ispričanih anegdota a sve kroz druženje, puno poštovanja, ljubavi i smijeha.

Za kraj bih se zahvalila ovim divnim ljudima, što postoje, baš takvi kakvi jesu. Poželjela im mnogo zdravlja i novih avantura. Mojim vršnjacima poručila da koriste svaku priliku, ako žele da kvalitetno utroše svoje slobodno vrijeme, da posvete pažnju onima koji su tu bili mnogo prije nas a i dalje su sa nama.