Krajem 2021. iz Planinarskog kluba Gorica tražili su podatke o značajnijim planinskim vrhovima koje sam pohodila u svom dugogodišnjem planinarenju. Sama sam se iznenadila kad sam otvorila arhivu i pregledala stare članske planinarske knjižice, u kojima su pečati sa svih vrhova na kojima sam bila. Moja prva planinarska knjižica je iz 1984. od Planinarskog društva Komovi Titograd, a od 2002. do danas sam u Planinarskom klubu Gorica. Ovo su samo veći vrhovi na kojima sam bila i udarila pečat u knjižicu:

Makedonija: Galičica 2255 mnm, Pelister 2601 mnm; Grčka: planina Olimp — Mitikas 2917 mnm, planina Nidža —Kajmakčalan 2521 mnm; Bugarska: planina Rila — Musala 2925 mnm, planina Pirin — Vihren 2914 mnm; Srbija: Stara planina —Midžor 2169 mnm; Bosna i Hercegovina: planina Leotar — Orlove grede 1142 mnm; Hrvatska: planina Biokovo —Sv.Jure 1762 mnm, Sv.Ilija (Pelješac) 961 mnm; Republika Češka: planina Krkonoše —Sneška 1602 mnm, planina Jaseniki —Praded 1491 mnm.
U ovih skoro četrdeset godina obišla sam brojne crnogorske vrhove. Ovo su najviši među njima, na nekima sam bila i više puta: planina Sinjajevina — Jablanov vrh 2203 mnm — Starac 2022 mnm, planina Bjelasica— Zekova glava 2116 mnm, planina Durmitor — Prutaš 2393 mnm — Savin kuk 2323 mnm —Crvena greda 2164 mnm —Ledena pećina 2164 mnm, planina Lola —Zebalac 2129 mnm, planina Orjen — Sniježnica/Sv Ilija 1104 mn, masiv Prokletije — Volušnica 1879 mnm —Popadija 2057 mnm, planina Hajla — Ahmica 2271 mnm, planina Smiljevica —Lokve 1963 mnm, planina Lovćen — Štirovnik 1749 mnm, Piva —Stabanska jezera 1325 mnm, Smojan 2064 mnm, Kom Kučki 2487 mnm, Kom Vasojevićki 2461 mnm, Visitor 2211 mnm, Zeletin 2126 mnm, Garač 1438 mnm.
Ipak, moje želje i stremljenja u planinarenju nisu osvajanje vrhova, takmičenja, prolaz svih kontrolnih tačaka na transverzalama, nego rekreacija — uživanje u planini. Volim život na otvorenom. U prirodi nema vremena za dokonost, briga o nezavršenim poslovima, političkih rasprava… Svo vreme usmereni smo na korak ispred nas —gde stati, kako preskočiti ili zaobići prepreku na stazi, očistiti znoj sa lica ili obrisati nos. Pogled nam je usmeren ka vrhu kojem stremimo, ka nebu.
Zašto je bio potreban pregled mojih uspona na planinske vrhove? Pored tog angažmana, bila sam u Planinarskom klubu Gorica članica Upravnog odbora i sekretarka Kluba, sada sam članica Skupštine Kluba, kad zatreba pripremim materijal za Bilten PK Gorica i vodim planinsko-pešačke ture za članstvo u trećem dobu. Zbog svega toga Klub me predložio za priznanje Planinarskog saveza Crne Gore. Na svečanosti u Kolašinu povodom 70 godina Saveza dobila sam Srebrnu značku za ostvarene sporske rezultate i doprinos razvoju planinarstva. Nagrade su takođe dobili moji klupski drugovi i vršnjaci —Mira Kostić i Rajko Mićković Srebrnu značku, a Pavle Bandović najviše priznanje, Povelju Planinarskog saveza. Predsjednica našeg kluba Edita Files Bradarić dobila je Zlatnu značku. Na zajedničkoj fotografiji sa članovima Gorice je i Dragoljub Krgović, dobitnik Srebrne značke u ime PK Sinjajevina.
Za sve nas svaki odlazak u planinu prestavlja jedinstveni doživljaj. Po završetku planinarske ture osećamo umor, bol u nogama i ramenima, jedva izlazimo iz kombija kad stignemo u Podgoricu i nekako se dovučemo do stana, a istovremeno već maštamo o narednoj akciji. U planini sve funkcioniše jednostavno u skladnom procesu međuzavisnosti Živog i Neživog sveta. Za ljubitelja prirode želja za njom postaje sve veća kao neka zavisnost!
Milena Andrijaševć