Osjetih se beskorisno – penzionerski. Poželjeh životnu promjenu i postadoh članica NVU “Naše doba”.

Preokret. Prvo telefonski razgovor sa predsjednicom Udruženja pa upoznavanje i druženje sa članicama, divnim i intelegentnim penzionerkama. Uslijedile su aktivnosti – pisanje za sajt Udruženja, sadnja aromatičnog bilja u mediteranskom vrtu na Gorici, vođenje kreativnih radionica za djecu, početni kurs računara za starije.
Kao polaznica kursa za informatičko opismenjavanje osjećam da još uvijek mogu, da vrijedim.
Instruktorka kursa, mlada učiteljica Damira Kalač uliva nam znanje – kako početnicima, tako i onim polaznicima sa određenim informatičkim predznanjem. Njen metod rada, jednostavan a moćan, imponovao je polaznicima kursa u savladavanju osnova korišćenja računara (Word, internet, e-mail poruke…).
Naša draga učiteljica zahvalila nam se što smo strpljivo pratili gradivo i trudili se da njena priča ne bude uzaludna. Zaželjela nam je da uspješno dalje sami koristimo računare, mobilne telefone, ono što nam prija i što nam završava posao: “Sada sam sigurna da možete bez mene. Znate da guglate i šta će vam preko toga. Umjesto mene, sada sve pitajte Google”.
I nakon svega, slučajno pročitah na Facebuku tekst naše drage učiteljice “Bez ljutnje ostali, ali polaznici iz kategorije 50 + su moji omiljeni đaci. Ne znam da li se više radujem kada mi polaznice kursa, nakon početnog straha od računara nakon obuke pošalju e-mail poruku, jave se na Facebook ili kad me predstave radosno na ulici kao svoju učiteljicu od koje su naučili da guglaju. Njihova energija još nije potrošena. Računajte na njih. Ne ignorišite potencijal ljudi bogatog životnog i profesionalnog iskustva. Jasna, Olja, NVU “Naše doba” kuckajmo se…”

Cijenim da su poželjni ovakvi i slični kursevi za starije ljude jer ih animiraju i daju im šansu za opušteniji život.
Autor: Olja Pižurica