Starenje je na drugom mestu među mojim najvećim životnim iznenađenjima. Za tri koplja ispred njega je otkriće da naša potreba za dubokom vezanošću i intimnom ljubavlju ne iščezava. Mi stari svakog dana i svakog sata čeznemo za ljubavlju i obnovom domaćeg života, za nekim s kim ćemo otići u bioskop ili muzej, za nekim ko će sedeti pored nas u autu dok se vraćamo kući.

U ovim godinama ništa nije lako i prvi sastanak starijih ljubavnika može biti veoma rizičan. U sobu se uvlače uzdržanost i nespretnost. Ali i sreća. Jedan moj poznanik, bogati stari udovac oženio se medicinskom sestrom koju je upoznao u bolnici, ali nije mogao da joj zapamti ime. Zvao ju je “dete”. Dvostruka udovica od osamdeset i kusur koju odavno znam, našla je još jednu ljubav, krhkog ali živahnog profesora sa srednjeg zapada, blizu devedesete, i par je proveo dve-tri srećne godine zajedno pre nego što je on umro. Kad je pozvala njegovu decu da se dogovore kada da dođe po svoje stvari koje su ostale kod njega, videla je da su sve što je bilo njeno poređali ispred ulaznih vrata.

Ali dođavola sa svima njima i sa svim tim, u redu? Nazdravlje, dragi starci. Imate pravo na to, svi do jednog. Najpunije pravo; nije bitno zašto ili zbog čega; negde u noći; voli me zauvek ili bar do sledeće nedelje. Nama i svakom koga to uznemirava, svakom ko je mlađi i ko se još zgražava kad vidi starije ljude kako se grle, preporučujem Updikeovo “Seks ili smrt: sam izaberi” – rečenicu koja se pojavljuje (u malo dručijem obliku) u njegovoj kasnoj priči “Igranje s dinamitom”.

To je veliko pitanje, odličan izbor plana osiguranja. Mislim da se može naći u Zakonu o nezi i brizi. Primite to od nas koji poznajemo prazninu gubitka, a još krstarimo, osećamo se srećnim i ne potpuno usamljenim.

Roger Angell, The New Yorker, 17.02.2014.

Cjelokupan esej možete pročitati na linku Ovaj starac

Izvor: Peščanik

Foto: Brigitte Lacombe