Autor:\u00a0Ilija Despotovi\u0107 –\u00a0novinar u penziji<\/p>\n
Ja sam gra\u0111anin Podgorice od 1973. godine. Kao novinar, kad god sam bio u prilici, bavio sam se gradskim temama i pitanjima, nastoje\u0107i da pomognem izgradnji svijesti o lijepo ure\u0111enom, \u010distom, modernom, sre\u0111enom gradu, o gradu sa du\u0161om i toplinom za njegove stanovnike. To i sada \u010dinim.
\nDosta \u0161etam gradom, posmatram oko sebe i imam \u201enaviku\u201c da gledam kako ne\u0161to izgleda a kako bi moglo da bude ljep\u0161e. Novi gradona\u010delnik je najavio da Podgorica treba da se razvije u evropski centar i da \u0107e on raditi na razvoju saobra\u0107ajne komunalne infrastrukture. To je ok, ali mislim da bi trebalo mnogo vi\u0161e raditi na unapre\u0111enju urbane kulture u cjelini, a to je daleko vi\u0161e od modernih ulica, kru\u017enih tokova, mostova.
\nZa ilustraciju:
\n– Zelene povr\u0161ine i na \u0161irem gradskom podru\u010dju moraju biti ure\u0111enije, i \u010distije, sa osmi\u0161ljenijom hortikulturom, raznovrsnijom florom, pri \u010demu ne treba \u201eizgoniti\u201c autohtone biljke. Na gradskim ulicama, primijetio sam, jo\u0161 od pretpro\u0161le, hladne zime ima mnogo suvih stabala. Ima ih \u010dak i pred zgradom u kojoj je radni kabinet predsjednika dr\u017eave, \u0161to \u0161alje lo\u0161u poruku.
\n– Posebno je zapu\u0161ten prostor oko mostova. Kad pogledate sa mostova, posebno sa onih na Ribnici, vidje\u0107ete gomile sme\u0107a i suvih stabala (u samom centru grada). Na\u0161i mostovi su zarasli u korov i smetli\u0161ta. Svake godine imamo akciju \u010di\u0161\u0107enja korita Ribnice, ali to je vi\u0161e propagandna manifestacija.
\n– Na\u0161e rijeke se same nude za \u010di\u0161\u0107enje, ali se ta okolnost ne koristi. Korito Ribnice ljeti je obi\u010dno suvo i da se potpuno o\u010distiti, a Mora\u010da oslabi toliko da se i na njenim obalama stabla mogu potkresati \u2013 ne sje\u0107i, nijedno ne treba odsje\u0107i, ve\u0107 potkresati da ne bi drve\u0107e bilo \u201eoki\u0107eno\u201c plastikom \u010dim po\u010dnu jesenje ki\u0161e. Sticajem okolnosti znam da je ambasador Izraela prilikom posjete Podgorici od Protokola tra\u017eio da se spusti u korito Mora\u010de. Ovi su na\u0161i bili za\u010du\u0111eni, kao \u0161ta ima tu vrijedno, a on je rekao – a vi ne znate da mi u Izraelu, takore\u0107i, nemamo rijeku. Dakle, Podgorica, zaista, ima \u0161to nema nijedan grad, divlje rijeke u samom centru, ali tu \u201edivljinu\u201c treba oplemeniti, ona je sada pretvorena u smetli\u0161ta. Gradske slu\u017ebe moraju da se okrenu tim aspektima na\u0161eg grada.
\n– Drvoredi u na\u0161em gradu, stubovi uli\u010dne rasvjete, semaforski stubovi, mostovske ograde oblijepljeni su raznim obavje\u0161tenjima, reklamama, oglasima svake vrste. To bi trebalo zabraniti ili sankcionisati, a na\u0161i komunalci ih ni ne skidaju. Pri tome ogla\u0161iva\u010di \u010dak ostavljaju brojeve svojih mobilnih telefona, dakle, do njih je lako do\u0107i. Najdrasti\u010dnije u tom pogledu je pored Ekonomskog i Pravnog fakulteta. Svi stubovi u tom kvartu pokriveni su oglasima o spremanju ispita, pisanju radova, kursevima itd. Naravno, posebna je pri\u010da \u0161ta to govori o sistemu na\u0161eg obrazovanja.
\n– Odavno pi\u0161em i zala\u017eem se, tako\u0111e, da se prestane sa lijepljenjem osmrtnica i \u010ditulja po drve\u0107u, stubovima, kao i na posebnim mjestima (koja su postala ruglo). Takva praksa je sa dana\u0161njim na\u010dinom i brzinom komunikacije postala potpuno besmislena i trebalo bi je napustiti. Ne mo\u017ee Podgorica biti evropski grad dok god u njoj imamo ovakve i sli\u010dne slike koje su karakteristi\u010dne za balkanske i azijsko-afri\u010dke palanke. Trebalo bi planirati i gra\u0111anima najaviti prestanak ovakve prakse, ostaviti neki rok, ne dug, da se to prihvati, a onda skidati \u010ditulje sa drvoreda. Jer ovako kako to sada izgleda ne slu\u017ei na \u010dast ni mrtvima, ni \u017eivima.
\n– Podgori\u010dke fasade su zatrpane klima ure\u0111ajima postavljenim bez ikakvog reda, cijevima za odvod dima i pare iz kafana u prizemljima. U mojoj zgradi, preko Mora\u010de, izveden je veliki limeni oluk sa prizemlja do iznad krova, i to sa lica zgrade, za kafanu (koja, uzgred re\u010deno, odavno ne radi). Prema Zakonu o eta\u017enoj svojini, grad je, takore\u0107i, prepu\u0161ten volji i samovolji gra\u0111ana. Oni treba da brinu o fasadama, krovovima, ulazima, a kako brinu. Nikako. Tako grad propada. To mora preuzeti dr\u017eava, s tim da se na\u0111e rje\u0161enje da i gra\u0111ani finansijski, u\u010destvuju u tome.
\n– Ovo je mediteranski grad. Ovdje se vi\u0161e od pola godine \u017eivi sa otvorenim vratima na terasama i sa otvorenim prozorima, a u gradu je nepodno\u0161ljiva buka, koja se ne sankcioni\u0161e. Sve je vi\u0161e kafana u prizemlju zgrada, a vlasnici nemaju obzira – pu\u0161taju jaku muziku, \u010dak i u no\u0107nim satima. Muzika odjekuje nadaleko kroz grad, posebno kad su neki koncerti. To nije primjereno \u201eevropskom gradu\u201c.
\nPodgorica je u mnogo \u010demu modernizovana, evropeizirana. Zahvaljuju\u0107i svom polo\u017eaju mo\u017ee da postane i grad evropske ure\u0111enosti i ljepote. I to ne tako \u0161to \u0107e kopirati druge gradove po svaku cijenu, recimo \u2013 graditi nekakve nebodere. Ona, prije svega, mo\u017ee postati evropski grad samim ure\u0111enjem zelenih povr\u0161ina, njenih rijeka, centra grada, ljep\u0161im fasadama, krovovima i unapre\u0111enjem urbane kulture.<\/p>\n
Foto: Glavni grad Podgorica<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Autor:\u00a0Ilija Despotovi\u0107 –\u00a0novinar u penziji Ja sam gra\u0111anin Podgorice od 1973. godine. Kao novinar, kad god sam bio u prilici, bavio sam se gradskim temama i pitanjima, nastoje\u0107i da pomognem izgradnji svijesti o lijepo ure\u0111enom, \u010distom, modernom, sre\u0111enom gradu, o gradu sa du\u0161om i toplinom za njegove stanovnike. To i sada \u010dinim. Dosta \u0161etam gradom, […]<\/p>\n","protected":false},"author":6,"featured_media":3143,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[135],"tags":[],"class_list":["post-3129","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-dozivljeno","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/nasedoba.me\/wp-content\/uploads\/2018\/09\/grad.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3129","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/6"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3129"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3129\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3146,"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3129\/revisions\/3146"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3143"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3129"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3129"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3129"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}