Carpe diem. Iskoristi dan. Sla\u017eem se \u2013 svaki je dan nov, neponovljiv, pun mogu\u0107nosti. Treba ga \u017eivjeti punim plu\u0107ima, u okviru svojih mogu\u0107nosti, iscijediti ga do maksimuma. I gurati do idu\u0107eg. Dan po dan. Dalje ne treba ni razmi\u0161ljati. U svakom danu, svakoj situaciji, svakom trenutku mo\u017ee\u0161 na\u0107i ne\u0161to dobro, ne\u0161to \u0161to vrijedi spremiti u kutak svoje du\u0161e kao mirisnu lavandu u vre\u0107ici u ormaru. Kao uspomenu s ljetovanja. Na\u0161 \u017eivot u mirovini, iako uvelike ovisi o visini na\u0161ih uglavnom jako ograni\u010denih prihoda, ipak ponajvi\u0161e ovisi o nama samima, gledamo li \u017eivot kao \u010da\u0161u napola punu ili napola praznu.<\/p>\n
Mo\u017eda zato \u0161to je bio pun mjesec svi nekako kao da smo bili osjetljiviji, razgovor je bio \u017eustriji, a misli jasnije. Sjedili smo oko stola u susjednom dvori\u0161tu. Na stolu je poslu\u017eena \u00a0kava bez koje u ovim krajevima kao da niste ni bili u gostima, rakija, kuhani kukuruz i jo\u0161 \u0161to\u0161ta. Okupilo nas se osmero. Raznih smo godi\u0161ta i raznih \u017eivotnih puteva. Od nas osam samo troje tu \u017eivi, troje je iz Zagreba, dvoje iz inozemstva. Od okupljenog dru\u0161tva \u010detvero radi, ostali su umirovljenici. Slika Hrvatske u malom. Pri\u010dam im o prijatelju koji je u pedesetim godinama \u017eivota, koji je kao \u0161kolarac oti\u0161ao za Ameriku, tamo stvorio pristojan \u017eivot i vlastiti posao, a sad u Hrvatsku dolazi samo kad mora. \u2013 Vi ste svi u te\u0161koj depresiji \u2013 pi\u0161e mi. \u2013 Ne mo\u017eete stalno \u017eivjeti od sje\u0107anja i vra\u0107anja unazad. Svaki dan je carpe diem.<\/p>\n
Mo\u017eemo li se razumjeti? Pri\u010damo li istim jezikom? Dvoje za stolom su prije barem \u010detrdeset godina oti\u0161li trbuhom za kruhom u Njema\u010dku, misle\u0107i da \u0107e se vratiti za nekoliko godina kad skupe dovoljno za po\u010detak \u017eivota u domovini. Sada su umirovljenici i dolaze po pola godine u svoju ku\u0107u u ovom malom li\u010dkom selu. No, ne dolaze za stalno. Iako svojim mirovinama daleko iznad standarda na\u0161ih umirovljenika i time s mogu\u0107no\u0161\u0107u udobnog \u017eivota, za stranu \u00a0adresu ve\u017eu ih djeca, unuci, ali mo\u017eda najvi\u0161e ure\u0111ena dr\u017eava, pristupa\u010dni i kvalitetni lije\u010dnici i medicina, svakodnevnica daleko komfornija i organiziranija od na\u0161e.<\/p>\n
Mo\u017eemo li se razumjeti? Jedan od zaposlenih za stolom uz stalni posao zara\u0111uje i honorarno. Tre\u0107i posao mu je poljoprivreda kojom snabdijeva doma\u0107instvo osnovnim namirnicama za \u017eivot. Pakleno radi, mogla bih re\u0107i 12 sati na dan, ponekad i vi\u0161e, ali svojim izborom. Kao \u0161to sam se \u010desto susretala s mi\u0161ljenjima ljudi iz seoskih sredina tako i on misli da mi iz gradova \u017eivimo udobno i dobro, da malo radimo a da imamo daleko vi\u0161e od sela. Nije mu jasno da, primjerice, vozim gotovo punoljetan automobil zato \u0161to ne mogu kupiti novi, vjeruje da je to vi\u0161e stvar mog hira od mogu\u0107nosti.<\/p>\n
Mo\u017ee li moja majka koja juri prema svojim devedesetima, i koja se vi\u0161e i radije sje\u0107a onoga \u0161to se dogodilo prije 50 i vi\u0161e godina od onoga \u0161to je bilo ju\u010der, razumjeti ostale da nisu odu\u0161evljeni slu\u0161ati pri\u010du koju je gotovo svima za stolom ispri\u010dala barem tri puta u zadnjih pet susreta?<\/p>\n
Ja vjerujem da se ipak razumijemo. Znam da \u010desto nemamo vremena koliko bi trebali jedni za druge, da smo nervozni, izlu\u0111eni lo\u0161im politi\u010darima i medijima, ali sigurna sam da jo\u0161 uvijek \u017eivimo pristojno. Nisam sigurna jedino u to razumije li nas moj prijatelj\u00a0 iz Amerike ili na\u0161e dru\u0161tvo iz Njema\u010dke jer su oti\u0161li prije trideset ili vi\u0161e godina i Hrvatsku gledaju iz neke sasvim druge perspektive. Sumnjam da oni mogu razumjeti bilo \u0161to od ovoga \u0161to pi\u0161em pa onda i to da nismo ni u kakvoj depresiji nego da naprosto \u017eivimo svoje \u017eivote. Nemamo mi vremena za depresiju. Mi se snalazimo. Mi se dru\u017eimo i jo\u0161 uvijek podr\u017eavamo i poma\u017eemo. Mi jo\u0161 uvijek nismo postali sasvim otu\u0111eni i sebi\u010dni (iako kro\u010dimo tim stopama). Mi jo\u0161 uvijek imamo susjede i znamo kako se zovu, pijemo kave jedni kod drugih i poklanjamo vlastite vi\u0161kove nevezano o ro\u0111endanima ili va\u017enim datumima. Jo\u0161 uvijek odlazimo baki iz susjedstva po \u0161peceraj, \u010duvamo jedni drugima stanove dok smo na odmorima, sjedimo satima u kafi\u0107ima i \u010davrljamo. Istina je, ima kod nas puno toga \u0161to bi se dalo popraviti ali jo\u0161 uvijek smo ljudi. Depresija je za nas izgubljen dan. Carpe diem.<\/p>\n
Autor: Vesna \u0160iranovi\u0107<\/p>\n