U zemljama \u010dlanicama OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) broj starijih stanovnika najbr\u017ee raste upravo u gradovima.<\/p>\n
U Lisabonu, Milanu, Barseloni i Tokiju, skoro \u010detvrtina gra\u0111ana ima vi\u0161e od 65 godina. Me\u0111utim, nije to problem samo za Japan i Evropu \u2013 o\u010dekuje se da \u0107e u zemljama u razvoju broj stanovnika te dobi biti utrostru\u010den do 2050. godine. Prema procjenama SZO za pola vijeka \u0107e 80% ljudi starijih od 60 godina \u017eivjeti upravo u zemljama u razvoju.<\/p>\n
![\"Barcelona,](\"http:\/\/nasedoba.me\/wp-content\/uploads\/2016\/10\/16-10-5-Barcelona-3.jpg\")
Barcelona, foto: Martin Godwin for the Guardian<\/p><\/div>\n
Dug \u017eivot svjetske populacije treba da slavimo, jer je to rezultat pobolj\u0161anog standarda \u017eivota koji je produ\u017eio prosje\u010dni \u017eivotni vijek sa 47 godina, kakav je bio sredinom pro\u0161log stolje\u0107a, na oko 70 godina. U isto vrijeme, stopa nataliteta je opala, \u0161to je pove\u0107alo udio starijih u ukupnom stanovni\u0161tvu. U ve\u0107ini dr\u017eava, prvo se smanjila smrtnost, a poslije i ra\u0111anje djece. Tako je do\u0161lo do takozvane \u201cbaby boom\u201d generacije nakon koje su uslijedile generacije sa sve manje i manje djece.<\/p>\n
\u201dNajstariji gradovi\u201d u svijetu su Tokio, Milano i Barcelona. Relativno \u201cmladi\u201d su \u0160angaj, Seul i Moskva, ali udio starije populacije tamo brzo raste. Tre\u0107u kategoriju \u010dine gradovi sa ve\u0107inskom populacijom mladih ljudi i sporom stopom starenja kao \u0161to je Johanesburg, ali u budu\u0107nosti \u0107e se i ti gradovi suo\u010diti sa sli\u010dnim demografskim promjenama.<\/p>\n
Kako ovi gradovi uspijevaju da i dalje budu vitalni centri kulture, trgovine i inovacija i da istovremeno predstavljaju ambijent za zdravo starenje? \u201cAge-friendly\u201d gradovi su, prema definiciji SZO, oni koji omogu\u0107avaju kvalitetan \u017eivot svojim stanovnicima dok stare jer im pru\u017eaju najbolje uslove za o\u010duvanje zdravlja, za u\u010de\u0161\u0107e u dru\u0161tvu i bezbjednost. Kada grad olak\u0161a starijim stanovnicima fizi\u010dki pristup gradskoj infrastrukturi i dru\u0161tvene veze onda oni mogu da ostanu aktivni \u2013 na poslu, u porodici i u dru\u0161tvenom \u017eivotu, gdje doprinose zajednici svojim iskustvom i \u00a0znanjem. I dru\u0161tvo koje stari ima potencijal za uvo\u0111enje novina i mo\u017ee da napreduje.<\/p>\n
![\"London,](\"http:\/\/nasedoba.me\/wp-content\/uploads\/2016\/10\/3525.jpg\")
London, foto: Andy Rain\/EPA<\/p><\/div>\n
Me\u0111utim, gradovi koji stare suo\u010davaju se sa izazovom \u2013 kako uskladiti smanjenje broja radno aktivnih sa pove\u0107anim tro\u0161kovima zdravstvenog i socijalnog osiguranja. U Kalgariju, gdje\u00a0 je samo 2% starijih ljudi u radnom odnosu, imaju program za zapo\u0161ljavanje penzionisanih slu\u017ebenika gradske uprave na vremenski ograni\u010denim projektima koji zahtijevaju posebne vje\u0161tine. U Helsinkiju su pokrenuli pilot projekat za usluge u ku\u0107i, koje pru\u017eaju javne, privatne i volonterske organizacije.<\/p>\n
Kako se gradovi nose sa pove\u0107anim brojem ljudi koji pate od kompleksnih fizi\u010dkih i mentalnih zdrastvenih problema – posljedica starenja? U Osaki su radnici u prodavnicama koje rade i no\u0107u edukovani da pomognu starijim osobama koje djeluju dezorijentisano.<\/p>\n
Nije uvijek lako uspostaviti ravnote\u017eu izme\u0111u zahtjeva raznih generacija.Tokio je do pro\u0161le godine imao te\u0161ko\u0107e zbog zakona koji je, uva\u017eavaju\u0107i \u017ealbe starijih ljudi koji \u017eive blizu \u0161kola, dje\u010dju graju tretirao kao buku. Gradu nedostaju jaslice, a to je spre\u010davalo njihovu izgradnju pa je zakon izmijenjen.<\/p>\n
Statisti\u010dki – zrelija dob donosi bolesti i invalidnost i ve\u0107ina nas postaje fizi\u010dki slabija kako starimo. S obzirom na to da fizi\u010dka neaktivnost mo\u017ee da ubrza gubitak kondicije i dovede do osteporoze, gojaznosti i drugih zdrastvenih problema, OECD sugeri\u0161e gradovima da podsti\u010du stanovnike na kretanje \u2013 \u0161etnju i vo\u017enju bicikla kako bi o\u010duvali zdravlje i vitalnost u starijem dobu. Tako Jokohama, grad bilizu Tokija, stimuli\u0161e \u0161etnju i nudi besplatne pedometre gra\u0111anima starijim od 40 godina i nagradne poene za ve\u0107i broj koraka. Do sada se za taj program prijavilo 152,670 osoba, od kojih \u00a092,168 starijih od 65 godina.<\/p>\n
Blizina prodavnica i parkova podrazumijeva ve\u0107u mobilnost starijih gra\u0111ana tako da su zbijeni gradovi sa mre\u017eom javnog prevoza mo\u017eda pogodniji za zdravo starenje nego provincija, gdje su kola neophodna da bi se bilo gdje stiglo. Jedno istra\u017eivanje u Portlandu pokazuje da u gu\u0161\u0107e naseljenim djelovima grada stanovnici vi\u0161e pje\u0161a\u010de. Istra\u017eivanje u Bogoti utvrdilo je da stariji gra\u0111ani vi\u0161e pje\u0161a\u010de u vrijeme vikenda kada su uspostavljene pje\u0161a\u010dke zone u gradu.<\/p>\n
Me\u0111utim, mana urbanog \u017eivota mo\u017ee biti \u2013 malo dru\u0161tvenih kontakata. Izolacija je veliki problem za starije ljude, koji \u010desto postanu \u201enevidljivi\u201c u gradovima. Neki od njih su previ\u0161e slabi ili imaju fizi\u010dka ograni\u010denja da bi se samostalno kretali kroz grad; drugima nedostaje inicijativa, novac ili su im dru\u0161tveni doga\u0111aji nedostupni. Tako\u0111e, mnogi stariji ljudi \u017eive sami. Kao \u0161to Svjetska zdrastvena organizacija nagla\u0161ava, starije osobe vole ljudski kontakt, a ne automatske sisteme. Zato \u201epametan grad\u201c, u kojem je glavno sredstvo komunikacije touch-screen,<\/em> mo\u017ee biti nepovoljan za mentalno zdravlje starijih gra\u0111ana.<\/p>\n Ipak, postoje na\u010dini da se tehnologija iskoristi i ubla\u017ei izolaciju. Be\u0161ikta\u0161, grad u kojem je starijih od 65 godina dvostruko vi\u0161e nego drugdje u Turskoj, pokrenuo je 2013. godine \u201ewellness servis\u201c. Stariji gra\u0111ani dobili su ure\u0111aj preko kojeg mogu da naru\u010de jelo ili zatra\u017ee frizersku uslugu u svojoj ku\u0107i, da pozovu prijatelje i porodicu ili \u010dak da zovu hitnu pomo\u0107 jednostavnim pritiskom na dugme.<\/p>\n Fauja Singh, najstariji maratonac na svijetu 2011. kada je imao sto godina u Edinburgu, foto: Jeff J Mitchell\/Getty Images<\/p><\/div>\n Rad je jedan od na\u010dina da se prevazi\u0111e izolacija. Gradona\u010delnikov savjetodavni odbor u Londonu nedavno je objavio izvje\u0161taj u kojem preporu\u010duje da se kreira \u00a0\u201eme\u0111ugeneracijska start-up kultura\u201c koja bi povezala iskusnu stariju generaciju sa mladim preduzetnicima. U izvje\u0161taju je nagla\u0161eno da mnogi stariji imaju potencijal da i sami postanu preduzetnici. Lisabon je otvorio Univerzitet za starije – za sve one iznad 50 godina, gdje stariji volonteri nude predavanja iz umjetnosti ili kompjuterskih nauka, dok Tehni\u010dki univerzitet u Lisabonu ima nastavu za ljude te dobi i oni sti\u010du diplomu iz nauke, tehnologije ili gra\u0111anskog dru\u0161tva.<\/p>\n Iz godine u godinu stanovni\u0161tvo u gradovima bi\u0107e sve starije. A mo\u017eda nam, kad ostarimo, i ne\u0107e biti tako lo\u0161e kako smo, kao mla\u0111i, strahovali \u00a0\u2013 ako se anga\u017euju dr\u017eava i dru\u0161tvena zajednica.<\/p>\n Sophie Knight<\/p>\n![\"Fauja](\"http:\/\/nasedoba.me\/wp-content\/uploads\/2016\/10\/3000.jpg\")