\nVlada Velike Britanije proljetos je objavila da \u0107e u deset gradova izgraditi ‘zdrava naselja’<\/a> za ukupno 170.000 stanovnika. Ona su strukturirana tako da podsti\u010du zdrave stilove \u017eivota i zadovoljavaju potrebe stanovnika koji stare. Dobrotvorna organizacija Living Streets<\/a> koja se zala\u017ee za uvo\u0111enje pogodnosti za pje\u0161ake, pokrenula je kampanju da se produ\u017ei vrijeme na pje\u0161a\u010dkim prelazima i postigla da londonski gradski saobra\u0107aj Transport for London (TfL) uzme taj predlog u razmatranje.<\/span><\/p>\n
Posljednjih godina mnogi gradovi nastoje da olak\u0161aju kretanje starijima i osobama sa invaliditetom. U Berlinu pro\u0161iruju trotoare, na pje\u0161a\u010dkim prelazima prave reljefne povr\u0161ine za slijepe i slabovide i olak\u0161avaju pristup tramvajima i autobusima. Ove godine Milano je dobio nagradu Evropske komisije Access City Award<\/a> jer ima visoke standarde u projektovanju zgrada i u pristupa\u010dnosti prevoznim sredstvima.<\/p>\n Florida<\/p><\/div>\n \u0160to pokazuju iskustva postoje\u0107ih penzionerskih naselja? Ona su popularna u SAD, a sve ih je vi\u0161e i u drugim djelovima svijeta. To su izdvojena naselja, obi\u010dno ogra\u0111ena, za starije od 55 godina. Arhitekta Deane Simpson, predava\u010d na Royal Danish Academy of Arts, u knjizi \u201eYoung-Old: Urban Utopias of an Ageing Society\u201d predstavlja The Villages \u2013 grupu naselja na Floridi povezanu mre\u017eom od 90 milja puteva po kojima ne voze automobili nego vozila za igra\u010de golfa. Tamo \u017eivi 115.000 penzionera starih od 55 do 75 godina, dobrog zdravlja i sa dovoljno novca da ga tro\u0161e na restorane, barove, bioskope i sportske aktivnosti. Simpson smatra da su ti ljudi odsje\u010deni od dru\u0161tva i da \u017eive u novoj formi segregacije \u2013 dobnoj segregaciji. Ipak prihvata da se pone\u0161to od te prakse mo\u017ee primijeniti u vi\u0161egeneracijskoj gradskoj sredini. Tako predla\u017ee da biciklisti\u010dke staze slu\u017ee i za spora vozila – elektri\u010dna kolica i motore za invalide, \u0161to je ve\u0107 praksa u Danskoj i Nizozemskoj. Ljudima koji ne mogu da hodaju i da voze tako je omogu\u0107eno da se bezbjedno kre\u0107u po gradu.<\/p>\n U Kini po tradiciji o starijima brine porodica pa \u010desto tri generacije \u017eive zajedno. Tamo \u0107e do 2050. godine stariji od 65 godina \u010diniti tre\u0107inu stanovni\u0161tva. To zna\u010di da \u0107e jedan bra\u010dni par, zbog politike jednog djeteta i du\u017eeg \u017eivotnog vijeka, brinuti o svoja \u010detiri roditelja i, mogu\u0107e, osam baka i djedova. Ameri\u010dki model penzionerskih zajednica Merrill Gardens primijenjen je i tamo, u \u0160angaju i Harbinu. Suosniva\u010d i direktor arhitektonske firme Lead 8 Simon Blore ka\u017ee: \u201eStanovnici mogu pje\u0161ice sti\u0107i do svega \u0161to im je potrebno \u2013 do ambulanti, uslu\u017enih radnji, otvorenih terena i objekata za odmor i rekreaciju.\u201d Blore ne vjeruje da \u0107e \u017eivotni stil ameri\u010dkih penzionera biti \u0161iroko prihva\u0107en: \u201eMislim da ve\u0107ina starijih ljudi, u bilo kojoj zemlji, \u017eeli da pripada dru\u0161tvu, zajednici. Zato bi pravo rje\u0161enje bilo u kombinaciji kvalitetne za\u0161tite i povezanosti sa \u0161irom zajednicom.\u201d<\/p>\n U stambenom kompleksu kod Kuala Lumpura, u Maleziji, ponudili su specifi\u010dno rje\u0161enje \u2013 dva susjedna stana, jedan ve\u0107i a drugi manji, s tim da se zid koji ih dijeli mo\u017ee ukloniti. Ve\u0107i je namijenjan porodici, a manji baki i djedu pa mogu stanovati ili odvojeno ili u spojenim stanovima.<\/p>\n I londonski arhitekta Stephen Witherford pristalica je integracije starijih. Njegova firma planira da u Londonu izgradi stambeni kompleks od 57 stanova za starije od 75 godina. Projekat je baziran na tradicionalnom modelu dobrotvornog uto\u010di\u0161ta za siroma\u0161ne, ali prilago\u0111en 21. vijeku. \u201eUobi\u010dajeno je da su takve gra\u0111evine \u2018skrajnute\u2019 iza zida \u201d – obja\u0161njava Witherford – \u201eali na\u0161e rje\u0161enje nastoji da prevazi\u0111e problem izolovanosti. Iz foajea se izlazi direktno na glavnu ulicu, bi\u0107e tamo prostor za priredbe i edukativne radionice. Posjetioci \u0107e mo\u0107i ulaziti i uklju\u010divati se u aktivnosti. Autobuska stanica je ispred kompleksa i drugi sadr\u017eaji su blizu.\u201d<\/p>\n London<\/p><\/div>\n Tradicionalnu gradnju preispituje i Susanne Clase koja projektuje stanove za starije u Geteborgu, u \u0160vedskoj. Ona se rukovodi potrebama vreme\u0161nih stanara i profesionalaca koji ih obilaze i brinu o njima. Zato je raspored prostorija obrnut od uobi\u010dajenog \u2013 na ulazu u stan su spava\u0107a soba i kupatilo kako bi onaj ko brine o stanaru mogao lak\u0161e da mu pri\u0111e. Dnevna soba i kuhinja su u pozadini i one su li\u010dni, privatni prostor stanara. \u201eU \u0160vedskoj ve\u0107 imamo visok stepen po\u0161tovanja standarda pristupa\u010dnosti. Ako ne vodite ra\u010duna o pristupa\u010dnosti u slu\u010daju da, recimo, stanar slomi nogu, ne\u0107ete dobiti dozvolu za gradnju. Kad planiramo, imamo na umu da ljudi stare, dakle mislimo na budu\u0107nost\u201d, ka\u017ee arhitektkinja.<\/p>\n U Japanu budu\u0107nost je ve\u0107 stigla. To je zemlja sa najstarijim stanovni\u0161tvom \u2013 tre\u0107ina ima vi\u0161e od 60, \u010detvrtina vi\u0161e od 65, a osmina vi\u0161e od 75 godina. Setsuko Saya, koja rukovodi projektom OECD-a Starenje u gradovima, ka\u017ee da je prioritet Vlade da napravi gradove po mjeri starijih stanovnika.<\/p>\n Toyama, gdje je 26 posto stavnovni\u0161tva starije od 65 godina, primjenjuje princip \u2018kompaktnog grada\u2019 \u0161to podrazumijeva koncentraciju potrebnih sadr\u017eaja unutar kruga tramvajskih linija. Iako ima prostora da se grad \u0161iri, urbanisti to izbjegavaju jer bi u razu\u0111enim djelovima gra\u0111ani koji imaju ograni\u010dene sposobnosti za kretanje bili izolovani. U kompaktnom gradu na svako mjesto mo\u017ee se do\u0107i pje\u0161ice, biciklom ili sredstvima javnog saobra\u0107aja.<\/p>\n Va\u017eno je unapre\u0111ivati javni saobra\u0107aj, ali onima koji se te\u0161ko kre\u0107u ili stanuju daleko od linija javnog prevoza on ostaje nedostupan. Istra\u017eivanje International Longevity Centre<\/a> pokazuje da u Velikoj Britaniji skoro tre\u0107ina starijih od 65 godina ne koristi javni saobra\u0107aj, a besplatan im je. Pametni automobil bez voza\u010da pojavljuje se kao rje\u0161enje za servis koji bi koristili oni \u0161to vi\u0161e ne mogu voziti ili im je nedostupan javni prevoz. Google je svoj \u2018pametni\u2019 auto <\/a>bez voza\u010da namijenio upravo penzionerima. Gradske vlasti u Suzu, na sjeveru Japana, ve\u0107 isprobavaju kako da upotrijebe pametne automobile za prevoz starijih sugra\u0111ana.<\/p>\n No, kako \u0107e ove inovacije funkcionisati u budu\u0107nosti kad do\u0111e vrijeme kasnijeg penzionisanja, skromnijih prihoda i vi\u0161ih stanarina? Mo\u017eemo da oblikujemo gradove prema principima gradnje po mjeri starijih, ali kako da obezbijedimo da ve\u0107ina ostarjelih stanovika i u\u017eiva te pogodnosti? Danas mladi ljudi ne mogu ni da se sku\u0107e i mali su izgledi da \u0107e biti situirani kao \u0161to su njihovi roditelji iz baby-boom generacije. Profesor Christopher Phillipson sa Univerziteta Man\u010dester smatra da je potrebno vi\u0161e politi\u010dke volje da bi pogodnosti gradova po mjeri starijih obuhvatile i \u017ertve siroma\u0161tva i slabljenja industrije: \u201eTi gradovi zahtijevaju ulaganja. Me\u0111utim, u Velikoj Britaniji nedostaje novca za lokalne vlasti koje bi htjele da ih realizuju i razumijevanja nadle\u017enih. \u201d<\/p>\n Man\u010dester je prvi grad u Velikoj Britaniji koji je Svjetska zdravstvena organizacija ocijenila kao grad po mjeri starijih. Manchester Institute for Collaborative Research on Ageing<\/a> (Micra) obu\u010dio je starije gra\u0111ane da istra\u017euju \u0161to treba da ima grad po mjeri starijih. Oni su utvrdili da je za ve\u0107inu va\u017eniji ljudski kontakt, na primjer posjete ljudi iz okru\u017eenja, nego naprave visoke tehnologije. \u201cMan\u010dester je grad po mjeri starijih jer ima jako politi\u010dko vo\u0111stvo, potpoma\u017ee susjedsku saradnju i radi sa rukovodiocima u zajednici. Najva\u017enije je zajedni\u010dki rje\u0161avati raznovrsne potrebe, ne samo potrebe starijih ljudi\u201d obja\u0161njava prof. Phillipson.<\/p>\n Autor:\u00a0Alice Grahame<\/a><\/p>\n![\"Aging](\"http:\/\/nasedoba.me\/wp-content\/uploads\/2016\/08\/Aging-golf-car-4959.jpg\")
![\"Aging](\"http:\/\/nasedoba.me\/wp-content\/uploads\/2016\/08\/Aging-courtyard-Lond-5472.jpg\")