{"id":1067,"date":"2016-04-20T09:28:14","date_gmt":"2016-04-20T09:28:14","guid":{"rendered":"http:\/\/nasedoba.me\/?p=1067"},"modified":"2016-09-20T12:31:21","modified_gmt":"2016-09-20T12:31:21","slug":"duso-dekina-ili-u-njujorku-nema-odustajanja-od-zivota","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/nasedoba.me\/?p=1067","title":{"rendered":"Du\u0161o dekina, ili u Njujorku nema odustajanja od \u017eivota"},"content":{"rendered":"<p><span lang=\"en-US\">AKO NE\u0160TO POSEBNO VOLIM U NJUJORKU, to je da hodam i posmatram, \u010dini mi se da mi to nikad ne bi dosadilo. Pre neki dan palo mi je u o\u010di da je na ulicama mnogo vi\u0161e starih ljudi nego kod nas. Od onih koji, asketski mr\u0161avi, lagano tr\u010dkaraju Central parkom nedeljom pre podne, do drugih koji se jedva kre\u0107u, poneki guraju\u0107i ona kolica ispred sebe, ili bez pomagala, gotovo groteskno se izvijaju\u0107i kako bi premostili pokret koji vi\u0161e ne mogu da naprave, \u010desto obi\u010dan korak. Prolaznici kao da su navikli, osim mene \u010dini mi se da ih niko ne prime\u0107uje. Ono \u0161to im je zajedni\u010dko jeste da su gotovo svi nekako vedri, poneki \u010dak i nasmejani. Ne prepoznajem samosa\u017ealjenje, ne vidim im na licu o\u010daj niti bes zbog starosti za koju ih niko nije pripremio, a koja ih je ipak sna\u0161la. U Njujorku nema odustajanja od \u017eivota, do poslednjeg daha se dr\u017ee koliko mogu uspravno, trude se da lepo izgledaju, uredno makar, svojim \u017eivim pogledima ve\u0161to kriju\u0107i pozne godine u drugi plan. Hode tako ulicama Menhetna, uo\u010dljivo sporije od u\u017eurbane reke miliona turista i poslovnih ljudi. \u010cak i da mogu br\u017ee, oni vi\u0161e nikuda ne \u017eure, znaju\u0107i da vreme vi\u0161e ne radi za njih. Sla\u017eu polako korak po korak, nesigurno ali tvrdoglavo, zahvalni za jo\u0161 jedan lep dan, za sunce na svom izboranom licu i \u017eivot oko sebe.<\/span><\/p>\n<p><span lang=\"en-US\">PRE NEKO VE\u010cE, HLADNO JE I stra\u0161an vetar, ja u kaputu, sva umotana u \u0161alove, pro\u0161lo ve\u0107 devet. Stojim na prelazu, nestrpljivo \u010dekam zeleno, kad za\u010dujem neki \u0161apat odmah tu iza sebe, malo ni\u017ee. \u2018Missss.\u2019 Nisam sigurna, ne okre\u0107em se, mo\u017eda je neki pijanac ili umobolnik, svega ovde ima. Kad ono opet, \u2018missss\u2019, jo\u0161 ti\u0161e, ali nekako ubedljivije. Odlu\u010dim da se okrenem, ve\u0107 spremna da po\u017eurim preko ulice, kad vidim da mi se obra\u0107a jedan si\u0107u\u0161ni deka, tu na metar od mene. U nekoj bundici koja pamti i bolje dane, sa \u0161tapom, gleda pravo u mene: Can you please help me across the street? \u2013 Of course, ka\u017eem, naravno da \u0107u vam pomo\u0107i. Pru\u017eam mu ruku, ne znam kako mu je najzgodnije da me uhvati, ali vidim, on sve zna, sigurno nisam prva kojoj tra\u017ei pomo\u0107. Spu\u0161ta svoj mali beli dlan na moj i ja osetim njegovu istanjenu, glatku ko\u017eu i tanke prste kako ne\u017eno, uz mali tremor, obgrle moje. Prstom one ruke u kojoj dr\u017ei \u0161tap poka\u017ee mi da mu pri\u0111em, ho\u0107e ne\u0161to da mi ka\u017ee: \u201eVidite, ovde ima mali ispust ka trotoaru, samo za to mi treba pomo\u0107.\u201c<\/span><\/p>\n<p><span lang=\"en-US\">STOJIMO TAKO NA SEMAFORU, DVA POTPUNA stranca u hladnoj njujor\u0161koj no\u0107i, dr\u017ee\u0107i se za ruke \u010dekamo da se promeni svetlo. Iznenada se setim. Ja znam tu ruku, ili ta\u010dnije, znam ose\u0107aj te ruke u svojoj. To je moj deka Branko, moj najvoljeniji deka, s kojim sam provela svaki najlep\u0161i trenutak svog detinjstva. Nema dana da ne pomislim na njega. Bio je u\u010ditelj, nau\u010dio me je da pi\u0161em, ali nau\u010dio me je mnogo vi\u0161e od toga. Da posmatram svet oko sebe sa zahvalno\u0161\u0107u i da pomognem uvek kad mogu. Poslednjih godinu dana proveo je u krevetu. Pose\u0107ivala sam ga redovno i kad bih sela pored njega, uzimao bi moju ruku u svoju, uz gotovo ne\u010dujan, uvek isti pozdrav: \u201eDu\u0161o dekina\u201c. I tako bismo sedeli dr\u017ee\u0107i se za ruke, \u010desto bez re\u010di. I ba\u0161 svaki put sam, do samog kraja, ose\u0107ala talas ljubavi i ne\u017enosti koju mi tom svojom slaba\u0161nom rukom daje.<\/span><\/p>\n<p><span lang=\"en-US\">I SAD OVA RUKA U LEDENOJ no\u0107i na Petoj aveniji. Kao da me je uragan zakovitlao i s treskom bacio u davnu pro\u0161lost. U sekundi sam u suzama, sve mi se skupilo. Pali se zeleno svetlo i nas dvoje polako kre\u0107emo preko ulice, kao da prelazimo veliku vodu. Negde na sredini, ka\u017ee mi: \u201eHvala, sad mogu sam.\u201c Ma neka, ka\u017eem ja onako stegnutog grla, nije mi te\u0161ko. Do\u0161lo mi da ga molim da me samo tako dr\u017ei za ruku jo\u0161 neko vreme, da mi dopusti da jo\u0161 malo zadr\u017eim ovaj trenutak u kome sam ponovo sa deka Brankom, koji je u tom trenutku paradigma sve moje usamljenosti, koje nisam ni bila svesna. Kad bi ovaj deka samo znao da se ne dr\u017ei on za mene, nego ja za njega, pomislim. Kad bi makar naslutio koliko je on potrebniji meni nego ja njemu u ovoj no\u0107i. Ali ve\u0107 smo na drugoj strani ulice, shvatam da je zeleno odavno postalo crveno i da kolona automobila mirno, u ti\u0161ini, stoji iza nas. Kad smo se rastajali, starac mi ka\u017ee: \u201eHvala vam.\u201c Ja ka\u017eem: \u201eHvala vama\u201c, i nastavim sama.<\/span><\/p>\n<p>Autor teksta: Maja Pi\u0161\u010devi\u0107<\/p>\n<p>Tekst i fotografija preuzeti sa sajta <a href=\"http:\/\/www.nedeljnik.rs\/nedeljnik\/portalnews\/duso-dekina-ili-u-njujorku-nema-odustajanja-od-zivota\/\">Nedeljnik<\/a><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>AKO NE\u0160TO POSEBNO VOLIM U NJUJORKU, to je da hodam i posmatram, \u010dini mi se da mi to nikad ne bi dosadilo. Pre neki dan palo mi je u o\u010di da je na ulicama mnogo vi\u0161e starih ljudi nego kod nas. Od onih koji, asketski mr\u0161avi, lagano tr\u010dkaraju Central parkom nedeljom pre podne, do drugih [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":1068,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[10,135],"tags":[],"class_list":["post-1067","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktuelno","category-dozivljeno","et-has-post-format-content","et_post_format-et-post-format-standard"],"jetpack_featured_media_url":"http:\/\/nasedoba.me\/wp-content\/uploads\/2016\/04\/njujork-profimedia-0107604215.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1067","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1067"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1067\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1069,"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1067\/revisions\/1069"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1068"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1067"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1067"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/nasedoba.me\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1067"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}